Donosimo karijerne priče prijatelja i članova ANNT-a kako bismo pružili uvid u širok dijapazon mogućih karijernih putanja i proširili viziju o STEM zanimanjima.
Sljedeća priča dolazi iz Austrije od ANNT prijatelja Irfana Glogića:
“Trenutno radim kao post-doktorski istraživač na matematičkom fakultetu Univerziteta u Beču. Bavim se proučavanjem parcijalnih diferencijalnih jednačina koje modeliraju fizikalne i biološke procese. Drugim riječima, cilj mi je da sa rigoroznog matematičkog stanovišta razumijem prirodne fenomene koje je eksperimentalno uglavnom teško izučavati, od populacione dinamike kod mikroorganizama u biologiji pa do formacije i kolapsa zvijezda i njihovih galaksija u astrofizici.
Zasada mi je fokus na istraživačkom radu, i zato većinu radnog vremena provodim za svojim radnim stolom, poigravajući se sa raznoraznim matematičkim problemima koji proističu iz analize parcijalnih diferencijalnih jednačina. Pored toga, tu su su redovni sastanci sa saradnicima, i povremena putovanja na konferencije i naučne skupove. U prosjeku svakog drugog semestra održim po jedan matematički kurs, što dodaje bitnu dinamiku mojoj dnevnoj rutini, omogućava mi da se razvijam u podučavačkom smislu, i daje mi osjećaj direktnog utjecaja na zajednicu.
Prilika da s jedne strane proučavam matematičku pozadinu prirodnih nauka, a s druge strane to pojašnjavam mladim i jako pametnim ljudima, je poput ostvarenja sna, i nešto na čemu sam neizmjerno zahvalan.
Osoba sa matematičkom obrazovnom pozadinom ima širok spektar karijernih usmjerenja. U mom slučaju, primarni plan je akademska karijera u vidu permanentnog profesorskog angažmana na univerzitetu. U slučaju da se to ne ispuni, ili iz nekog drugog razloga odustanem od te ideje, onda je prekvalifikacija u industriju uglavnom jednostavna i vremenski ne tako zahtjevna.
Što se budućnosti matematike tiče, vjerujem da će njena primijenjena dimenzija ubrzo preuzeti primat, pogotovu što se tiče npr. aplikacija u kompjuterskoj nauci i biologiji. Također, interdisciplinarnost i direktna interakcija sa primijenjenim naukama će biti sve zastupljenija. Međutim, uprkos tome, teorijska matematika će ipak i dalje biti jako prisutna i aktivna; na kraju krajeva, čistunci među matematičarima su razvijanjem elegantnih matematičkih teorija paradoksalno najviše doprinijeli razvitku matematičkog utemeljenja prirodnih nauka.
Završio sam nekadašnji Sarajevo Koledž. Bio sam takmičar, i matematika mi je ležala, pa sam nekim logičnim slijedom upisao Odsjek za matematiku na sarajevskom PMF-u. Tamo sam u toku prve godine uporedo pohađao dva smjera, matematiku i kompjutersku nauku. Matematiku iz ljubavi, a kompjutersku nauku više iz nekog pragmatizma i perspektive za posao. Međutim, na kraju sam shvatio da mi je teorijska matematika puno zanimljivija i izazovnija od programiranja (iako mi je i ono jako ležalo). Uz to sam imao prilike baviti se predavačkim aktivnostima, i time shvatiti da mi ta dimenzija akademskog poziva leži, pa sam se odlučio za matematiku, i karijeru u akademiji.
Kvalitet predavanja na odsjeku za matematiku je bio, donekle iznenađujuće, jako visok. Temeljno znanje koje sam tada stekao mi je zaista bilo jak oslonac u kasnijem akademskom putu. Međutim, ono što je, u retrospektivi, tada vjerovatno falilo, jeste omogućiti i sistemski olakšati najboljim studentima akademske boravke u inostranstvu, što kroz studentsku razmjenu, što kroz ljetnje škole koje se nude u zemljama Evrope, a sve u cilju umrežavanja i izgradnje širine pristupa. Kada sam kasnije aplicirao za doktorat u SAD-u, rečeno mi je da je glavni nedostatak u mom profilu bilo to što mi je dotadašnje akademsko iskustvo u potpunosti bilo ograničeno na BiH, i samim tim nisu mogli kvalitetno da me uporede sa aplikantima iz drugih zemalja.
Nakon master studija u Sarajevu, doktorat sam nastavio u SAD-u, na Ohio State univerzitetu. Aplikacioni proces, iako ne previše komplikovan, ipak je vremenski zahtjevan i iziskuje ozbiljnu pripremu. Treba položiti tri ispita, jedan iz generalnog znanja, jedan iz specijalizirane oblasti relevantne za dati studij, i jedan iz poznavanja engleskog. Pored toga, treba za svaki univerzitet zasebno napisati motivaciono pismo, koje između ostalog pojašnjava zašto je dati departman odgovarajuća opcija za aplikanta. Dobra praksa je da se aplicira na više univerziteta (~10) koji variraju po rankingu, čime se povećava vjerovatnoća dobijanja barem jednog pozitivnog odgovora. Uz to treba obezbijediti po tri pisma preporuke za svaku prijavu.
Bitno je ozbiljno shvatiti prijavni proces, i za njega izdvojiti dovoljno vremena. Biti primljen je zapravo jedan od najtežih koraka. Jer samom ponudom univerzitet obećava finansijsku podršku (u vidu mjesečnih plata) u toku cijelog studija, pri čemu se od aplikanta zauzvrat očekuje minimalni angažman u nastavi (obično 4 sata sedmično). Uz to su ta sredstva sasvim dovoljna za životne potrebe jednog studenta.
Iako značajan, napor uložen u aplikacioni proces je neuporediv sa koristima boravka na doktorskom studiju u SAD-u. U mom slučaju, ta faza je imala strašan transformativni efekat. Ambijent je bio takav da se potencijal svakog studenta mogao optimalno iskoristiti. Tamo sam imao prilike na dnevnoj bazi interaktirati sa nekim od najpametnijih ljudi koje poznajem. To je znatno utjecalo moje odrastanje, i u profesionalnom i u ličnom smislu.
Na kraju, poručio bih vašim čitateljima da budu hrabri, da vjeruju u sebe, da budu svjesni svog potencijala, i da ne odustaju dok taj potencijal optimalno ne uposle i ne pronađu profesionalni angažman koji je dovoljno izazovan i koji će sa ljubavlju i sa strašću obavljati.”
