Karijernim pričama prijatelja i članova ANNT-a želimo pružili uvid u širok dijapazon mogućih karijernih putanja i proširili viziju o STEM zanimanjima. Sljedeća priča dolazi iz Velike Britanije od ANNT prijatelja Kerima Suruliza.
“Trenutno radim kao CTO (Chief Technology Officer) u Abtrace Ltd – startupu koji se specijalizira za aplikacije vještačke inteligencije u medicini. Moj posao se sastoji od raznih vrsta obaveza, od programiranja, preko čitanja naučnih radova iz područja vještačke inteligencije do istraživanja cloud computing tehnologija. Ono što mi se naročito sviđa u poslu je raznolikost svakodnevnih aktivnosti i potreba za konstantnim učenjem novih stvari. Za ovu vrstu pozicije je multidisciplinarnost bitnija od uskog fokusa u jednoj oblasti.
Vještine koje su bitne za moju poziciju uglavnom su tehničke prirode (većinom vezane za programiranje, analizu podataka i machine learning), ali i posjedovanje menadžerskih i komunikacijskih vještina također je potrebno. Na primjer, svakodnevno sarađujem sa doktorima medicine kojima treba na intiuitivan način objasniti netrivijalne tehničke koncepte. U budućnosti, očekujem da će se upotreba kompjutera i sličnih tehnologija u medicini povećavati. Vjerujem da će to voditi ka boljem zdravlju pacijenata i olakšanju posla doktorima i drugom medicinskom osoblju, uglavnom kroz automatiziranje repetitivnih poslova.
Što se tiče upotrebe vještačke inteligencije u medicini, budućnost će zavisiti od rješavanja problema oko zaštite medicinskih potadaka i osiguravanja privatnosti pacijenata. Za veliki napredak u zadnjoj deceniji u polju vještačke inteligencije djelimično je zaslužno povećanja količine javno dostupnih podataka na internetu, ali naravno u medicini stvari nisu tako jednostavne, tako da je to polje još uvijek u relativno ranoj fazi razvoja.
Išao sam u Drugu Gimnaziju u Sarajevu (u prvom i drugom razredu) i u školu u Engleskoj (u trećem i četvrtom razredu). Nakon mature sam studirao matematiku sa informatikom na Cambridge University, ali sam postepeno promijenio fokus na teorijsku fiziku, polje u kojem sam kasnije doktorirao. Moj pristup je generalno bio da studiram ono što mi je bilo interesantno u datom momentu. To vjerovatno nije baš najbolja ideja ako je glavni cilj izgrdadnja karijere!
Ono što mi se posebno dopalo na studiju je širina spektra predmeta koji su se mogli slušati – od čiste matematike, preko kvantne mehanike i dinamike fluida pa do aplikacija statistike u finansijama. Ne sviđa mi se (u retrospektivi) činjenica da studijski programi donekle slijede trenutne “mode” u polju. Na primjer, fizika formacije duge na nebu, koliko ja znam, rijetko se detaljno izučava na kursevima fizike jer je to problem koji je “riješen” još u 19. vijeku i sada se ne smatra toliko interesantnim.
Pošto sam završio zadnje razrede srednje škole u Engleskoj, ja sam već bio “u sistemu”, pa sam pri upisu na univerzitet, manje-više, slijedio standardne procedure za britanske srednjoškolce. Selekcijski proces se uglavnom oslanjao na intervjuu od sat vremena koji je bio baziran na nekih desetak zadaka za čiju sam izradu imao također oko sat vremena. Sjećam se da su me na intervjuu pitali uglavnom o zadacima koje nisam ni pokušao, dakle temama koje nisam naročito volio. Ideja je – vjerovatno – bila da se vidi kako studenti razmišljaju pod pritiskom. Mislim da su me Druga Gimnazija i generalno podrška koju su takmičari iz matematike u BiH imali u moje vrijeme pripremile za sve vrste testova i intervjua koje sam obavio pri upisu na univerzitet u Engleskoj. Dobio sam stipendiju za strane studente koje je pokrivala sve troškove studija i od koje se moglo fino živjeti
Vjerujem da je uvijek dobro poslati aplikacije na što više mjesta; univerziteti sa najviše stipendija za strane studente su po pravilu oni najprestižniji i najbolji po rang listama, što po definiciji znači da nije lahko dobiti poziciju. Ne treba biti obeshrabren neuspjelim aplikacijama na takva mjesta – slučajni faktori igraju bitnu ulogu, posebno na intervjuima.
Sa procesom aplikacija treba početi što je ranije moguće. U Engleskoj se sa pripremama obično počinje već u 3. razredu. Učenici elitnih privatnih škola često dobiju trening u školi za pripremu aplikacije (posebno “personal statement” dijela), kao i za intervju, što im daje prednost u odnosu na ostale učenike. Ipak, po mom mišljenju, takva vrsta priprema ne može nadomjestiti dubinu znanja koje ima jedan učenik koji je prošao kroz naša domaća i/ili međunarodna takmičenja iz matematike, fizike ili informatike.
Naravno, prije donošenja odluka o izboru univerziteta, bitno je na vrijeme razmisliti i o ličnim faktorima. Vjerovatno najviše fondova za stipendije ima na američkim univerzitetima (a i najmanje diskriminacije među stranim studentima; veći broj stipendija na evropskim univerzitetima je rezervisan samo sa studente iz EU), ali Amerika je daleko od BiH, i možda ne bi bilo puno prilika za povratak domovini tokom studija (a i kasnije, jer ljudi se po pravilu zaposle u zemlji u kojoj su studirali).”
