Danas obilježavamo desetu godišnjicu otkrića Higgsovog bozona – misteriozne subatomske čestica koja se povezuje s postojanjem svojstva mase.
Higgsova materija otkrivena je na CERN-u 4.7.2012.g. U to vrijeme profesor Admir Greljo radi svoju doktorsku disertaciju na Univerziteu u Ljubljani pri čemu proučava upravo Higgsov bozon. U čast ovom jubileju idemo do Švicarske i čitamo profesorovu priču:
“Trenutno radim na Univerzitetu u Bernu gdje vodim istraživačku grupu od dva doktoranta i tri postdoktorska istraživača. Ispitujemo porijeklo generacija elementarnih čestica na visokim energijama. Fizika visokih energija je nauka koja se bavi pitanjima početka stvaranja univerzuma. Koje su osnovne čestice materije te kako one međudjeluju? Kako je izgledao univerzum neposredno nakon Velikog praska? Dešavaju se jako zanimljive stvari u mojoj oblasti. Naime, postoje određena dešavanja koja teorijska fizika ne može objasniti – devijacije između eksperimenta i teorije. Eksperimentalci očitavaju nešto što nismo očekivali i što ima potencijal za neko veliko otkriće, tako da pokušavam formulirati novu teoriju koja bi mogla objasniti ta nova mjerenja.
Srednju školu i Prirodno-matematički fakultet – Odsjek za fiziku – završio sam u Sarajevu. Tokom studija počela me je zanimati teorijska fizika visokih energija. Znao sam da to neću moći usavršavati u BiH, te sam odlučio otici u inostranstvo u potrazi za znanjem. Doktorirao sam na Univerzitetu u Ljubljani 2014. godine. Predmet proučavanja moje doktorske disertacije je bio Higgsov bozon, misteriozna subatomska čestica koja se povezuje s postojanjem svojstva mase. Higgsova materija je otkrivena 2012. godine na CERN-u. U to vrijeme sam radio na Institutu Jožef Stefan, kao mladi istraživač, te studirao na Univerzitetu u Ljubljani.
Poslije doktorata, dodatno sam se usavršavao na postdoktorskim istraživanjima. Tokom prvog “postdoc-a” – tri godine na Univerzitetu u Cirihu – zanimao sam se za problem koji je povezan s generacijama elementarnih čestica. Naime, pored prve generacije čestica koja gradi našu svakodnevnu materiju, postoje još dvije generacije koje se pojavljuju u ekstremnim uslovima kakvi su sudari čestica na CERN-u. Tokom boravka u Cirihu postavio sam temelje novoj (komplementarnoj) metodologiji proučavanja problema generacija čestica koristeći sudare na visokim energijama.
Poslije prvog postdoktorskog istraživanja, godinu sam proveo u Majncu, u Njemačkoj, potom sam aplicirao na CERN te dobio njihovu stipendiju. U toj prestižnoj međunarodnoj laboratoriji sam radio dvije godine. Za mene je to bilo izuzetno važno. Od nekoliko stotina kandidata probrali su par nas. A, da napomenem, BiH nije članica CERN-a, te je izuzetno teško dobiti priliku. Radio sam s najboljim fizičarima današnjice, učio od njih i obrazovno dalje rastao. Osim teoretskog znanja, dobio sam priliku upoznati se s eksperimentima koji se izvode na CERN-u sto je meni kao teorijskom fizičaru bilo ogromno iskustvo.
Kroz nauku, usavršavanje i znanje koje sam stekao uvidio sam da mi – Bosanci i Hercegovci – ni po čemu nismo slabiji od bilo koga. Mi samo trebamo, kao i svi ostali, raditi stvari najbolje kako umijemo. Nauka nikada ne daje instant rezultat, već zahtijeva marljiv i dugotrajan rad,a to onda donosi stvarnu vrijednost.”
