Donosimo karijerne priče članova ANNT-a kako bismo vam pružili uvid u širok dijapazon mogućih karijernih putanja i proširili viziju o STEM zanimanjima.
Danas idemo do Norveške i čitamo priču koju nam piše Rialda Spahić:
“Moje ime je Rialda Spahić, imam 27 godina i trenutno radim kao istraživač, Ph.D. kandidatkinja, iz oblasti inžinjerske kibernetike na Norveškom Univerzitetu za Nauku i Tehnologiju (NTNU). Ovu poziciju sam preuzela prije dvije godine, pauzirajući prethodnu poziciju IT analitičara u sektoru softverskih inovacija u globalnoj energetskoj kompaniji, Equinor, u Norveškoj.
U sklopu mog doktorata, ja istražujem pouzdanost metoda vještačke inteligencije, kod autonomnih sistema, poput podvodnih dronova, koje su odgovorne za prepoznavanje hazarda, ili opasnih pojava prilikom inspekcije objekata na naftnim platformama. Moji se dani sastoje od čitanja literature, razgovora sa industrijom, pisanja i testiranja koda, te pisanja istraživačkih radova. Smatram da je najbolji dio ovog posla to što svaki dan učim nešto novo i imam zadatak prepoznavanja trenutnih izazova u industriji, te pronalaženje odgovora na te izazove kroz kreativna inžinjerska rješenja.
Posebno je uzbudljivo doći do zaključaka o kojima možete pisati istraživački rad i aplicirati na različite konferencije i žurnale, te putovati na naučne konferencije i umrežavati se sa slično-mišljenim kolegama. Moj doktorski projekat je fuzija nekoliko disciplina, analiza rizika, inspekcija podvodnih instalacija na naftnim platformama, i naravno, robotike i umjetne inteligencije. Zbog toga ja često razgovaram sa ekspertima iz domena van moje, i čitam literaturu kako bih bolje razumjela potrebe industrije i približila se rješenjima.
Smatram da je Norveška jako napredna zemlja, posebno u domeni podvodne robotike i operacija na okeanima, te rad na ovim disciplinama bi vjerovatno bio otežan u Bosni i Hercegovini s obzirom na malu popularnost ovih disciplina u našoj zemlji.
S obzirom da sam ja uzela “pauzu” sa prethodne pozicije u Equinoru kako bih radila doktorat na NTNU, i da je moj doktorat stipendiran od strane Equinora, s kojima surađujem i na rješenjima, ja se planiram nakon doktorata vratiti u istraživački centar Equinora i raditi u sektoru novih tehnologija i inovacija. Bitan dio ovog posla je znati kako daleko je stigla tehnologija, šta je sve moguće, i još bitnije – zamisliti budućnost tehnologije koja nam je skoro na dohvat ruke i na koji način ta tehnologija će riješiti naše probleme. Zabavno mi je reći da čak dio mog posla može da zvuči kao “naučna fantastika”, sa robotima koji obavljaju teške zadatke i mijenjaju uposlenike na opasnim lokacijama ili prilikom teških i opasnih operacija.
Iako sam odabrala prirodni smjer u srednjoj školi, Prvoj gimnaziji Sarajevo, odlučila sam se u posljednjoj godini srednje da studiram kompjuterske nauke. Mislim da moja fascinacija sa “tehnologijama iz budućnosti”, ujedno sa ljubavi prema video igricama, je produbila moju želje za ovim studijima. Studirala sam Bachelor i Master iz kompjuterskih nauka i inžinjeringa na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS). Već u toku magistarskih studija sam iskusila pisanje prvih istraživačkih radova i htjela sam da radim sa budući tehnologijama. Istraživala sam kompanije koje su sigurne i koje intenzivno rade na nadolazećim tehnologijama, tako sam došla do prijave za posao u Equinor-u koji imaju velike sektore za istraživanja i razvijanja tehnologija za sigurnije operacije, poput AR tehnologije i robotike.
S obzirom da nisam naišla na kompanije ovakvog tipa u Bosni, odlučila sam da se okušam na sjeveru. Na moju sreću, u Equinor-u sam dobila poziciju u sektoru softverskih inovacija, radeći na aplikacijama za vjetrenjače na okeanima, i razvijajući aplikacije za zračne dronove koji vrše inspekcije na platformama. Sjećam se da je bio rani oktobar kada sam aplicirala za posao, predala svoje dokumente i transkripte, radila test inteligencije, psihologije i programranja, par intervjua sa IT menadžerima, te putovala na cjelodnevni intervju u biznis centar Equinora, u Stavangeru. Taj dan se sastojao od intervjua o mojim dosadašnjim iskustvima, te pitanjima o interesima za kompaniju, nakon čega sam radila u timu sa ostalim kandidatima na zadacima, te sam na kraju imala zadatak da prezentujem svoje kreativne ideje za projekte koji bi bili interesantni u industriji. Na kraju januara, nakon što su moji referentni kontakti dobili pozive da potvrde moja iskustva, dobila sam poziv i ponudu za posao. Iskreno, te vijesti su mi bile nevjerovatne, jer je bilo preko deset hiljada aplikanata za pozicije u istoj kompaniji. Moja aplikacija za doktorat, dvije i pol godine kasnije, se sastojala od pisanja istraživačke preporuke za projekat, intervjua gdje sam objasnila šta i kako bih radila ukoliko dobijem poziciju, te prezentacije dosadašnjih iskustava i razumijevanja trenutnih izazova u industriji.
Smatram da velike kompanije traže kreativne mlade ljude koji rade dobro u timovima, i pokažu potencijal i ambicije da rade na sebi i uče, te da su to jedini kriteriji na aplikacijama za poslove, posebno istraživačke prirode. U Norveškoj se doktorat smatra poslom, tako da ja imam punu platu istraživača, a troškove doktorata pokriva Equinor, u punoj stipendiji. Ali, generalno u Norveškoj, studiji na fakultetu su besplatni, te većina studenata radi studentske poslove u sklopu, ili pored studija. Najčešće studenti iz kompjuterskih i sličnih nauka u Norveškoj rade plaćene prakse u toku studija.
Preporučujem da trenutni studenti prate Graduateland.com gdje mogu pronaći razne poslovne objave i aplikacije za mlade širom svijeta. Moj savjet je da radite na tome da se istaknete iz mase, jer konkurencija je velika i poželjno je da se baš vaša biografija ističe, te da čitate iskustva, idete na razmjene i istražujete što više i što ranije, kako ne biste propustili datume prijava za stipendije, prakse, ili poslove. Period odabira profesije je jako stresan i intenzivan, bitno je pronaći nešto što vas istinski interesuje tako da će biti lakše kada radite sretni i imate strast za svoju profesiju.”
