Imali smo priliku razgovarati s v.prof. dr. Amra Hasecic u našem novom BH akademskom intervjuu!
🎓dr. Amra Hasečić je vanredni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Katedri za procesnu tehniku, te trenutno obnaša funkciju prodekanese za naučno-istraživački rad.
Njeno istraživačko područje obuhvata numeričko modeliranje prenosa toplote i mase, dinamiku fluida te primjenu računarske dinamike fluida (CFD) u analizi višefaznih tokova.
Doktorirala je 2017. godine s temom “Numeričko modeliranje prenosa zračne toplote u višefaznim tokovima s slobodnim površinama”, razvijajući matematički model i numeričku metodu za simultano rješavanje problema prenosa toplote zračenjem u takvim uslovima.
Njeni radovi su objavljeni u prestižnim naučnim časopisima, uključujući IEEE Transactions on Instrumentation and Measurement, gdje je koautorica rada “Investigation of the Contamination Influence on the Parameters of Gas Flow through Multi-Hole Orifice Flow Meter”, International Journal of Thermal Science (Elsevier) i dr.
Trenutno je u procesu publikacije rada iz oblasti numeričkog simuliranja resuspenzije zagađujućih čestica u časopisu npj Climate and Atmospheric Science (Nature).Osim akademske karijere, dr. Hasečić ima iskustvo u industriji kao stručnjakinja za pripremu i izgradnju malih elektrana iz obnovljivih izvora energije.
prof. Hasečić je dobitnica prestižnog Woman in Research postdoc fellowshipa za 2025.godinu na Univerzitetu u Munsteru, Njemačka. U skopu svog postdoc istraživanja će na Odjelu za za matematiku (76-100 po Shangajskoj listi), Institut za primjenjenu matematiku, u istraživačkoj grupi prof.dr. Mari Ohlbergera analizirati mogućnosti primjene principa mašinskog učenja na numeričko modeliranje višefaznih tokova na visokim temperaturama.
1. Možete li nam reći više o vašem radu na numeričkom modeliranju prijenosa toplote u višefaznim tokovima?
Prenos toplote u višefaznim tokovima je pojava koja je zastupljena u svim industrijama koje se bave fluidima na visokim temeperaturama, kao što je proizvodnja čelika, proizvodnja stakla, obrada laserom, gdje pored visoke temperature imamo kontakt dvije ili više faza (npr tečni čelik u doticaju sa vazduhom). Kada su u pitanju prirodni fenomeni, tu pojavu vidimo u procesu tečenja lave niz vulkan, gdje lava usljed kontakta sa zrakom se hladi, te u jednom trenutku dolazi do njenog očvršćavanja. Ono što usložnjava taj proces jesu činjenica da u većini slučajeva mi ne znamo gdje će biti interfejs između tih faza, te činjenica da zbog izrazito visokih temperatura prenos toplote zračenjem (i to posebno zapreminsko zračenje a ne sa površine na površinu) je dominantni vid prenosa toplote. Numeričke simulacije (computational fluid dynamics) nam služi da numerički rješavamo kompleksne matematske jednačine koje opisuju probleme koje analiziramo. Međutim, mogućnosti numeričkih modela opadaju sa povećanjem broja kompleksnih pojava koje želimo simultano analizirati, te u tom slučaju moramo razviti metod koji će biti u mogućnosti da analizira upravo to što nama treba, kao što je slučaj sa analizom prenosa toplote u višefaznim tokovima na visokim temperaturama gdje sam morala prvo da razvijem matematski model i numerički metod koji će biti u mogućnosti to da analizira pa tek onda da analiziram dati problem. Metod koji sam razvila zaista može da analizira i uključi sve fizikalne pojave koje se dešavaju u tim problemima, pa čak i promjenu agregatnog stanja neke od faza. Međutim, takav model je izrazito računarski zahtjevan (high computational cost) te stoga postoji izazov primjene istog modela u industriji koja možda nema pristup računarima visokih performansi da bi proračun bio u vremenskim okvirima koji su njima potrebni. Upravo to je tema mog trenutnog istraživanja u sklopu WIRE (Women in Research) postdoc fellowshipa koji sam dobila na Univerzitetu u Muensteru gdje ću sa prof. Mariom Ohlbergerom sa Uni Muenster i prof. Ricardom Vinuesa sa KTH Švedska analizirati mogućnosti primjene data-driven fluid mechanics odnosno primjene mašinskog učenja na sad već tradicionalne računarske simulacije, konkretno na problem prenosa toplote u višefaznim tokovima na visokim temperaturama, da vidimo da li možemo primjenom mašinskog učenja ubrzati navedeni numerički model.
2. S obzirom na to da su vaša istraživanja vrlo primjenjiva na industriju, kako vidite suradnju između istraživača i industrije u Bosni i Hercegovini?
Većina istraživanja koje provodimo moje kolege i ja su primjenjivi na industriju, ali nažalost vrlo malo njih je zaista primjenjeno na industriju u BiH. Izazovi saradnje istraživača i industrije su prisutni u svakoj državi svijeta, ali ono što većina država koja ima razvijenu saradnju industrije sa univerzitetima ima, a mi nemamo jeste sistemska podrška države toj saradnji. U većini država postoje fondovi za istraživanja koji su usmjereni ka saradnji industrije i istraživača, gdje je uslov prijave da imate partnera iz industrije. Mi smo tek ove godine, kroz program finansiranja naučno-istraživačkih projekata Federalnog ministarstva za nauku i obrazovanje u saradnji sa UNDP dobili jedan takav program, ali su iznosi finansiranja izrazito mali da bismo mogli pričati o nekim značajnijim istraživačkim projektima. Također, potrebno je ojačati komunikaciju i opću informiranost kako o tome čime se istraživači bave, tako i o tome koji su konkretni industrijski problemi sa kojima se susreću možda sve kompanije iz iste oblasti koje bi bilo potrebno rješavati kroz istraživačke projekte. Odličan primjer saradnje industrije i istraživača je prisutan na CITY University London, gdje njihov Centar za kompresore i kompresorske tehnologije je osnovao CERES konzorcij. Konzorcij čine kompanije iz oblasti kompresorskih tehnologija koje plaćaju godišnju članarinu. Dva puta godišnje se sastaju i diskutuju o problemima koji se javljaju u kompanijama, a članovi konzorcija sa City University London prezentuju potencijalne teme za završne radove i doktorske teze čija realizacija bi mogla ponuditi odgovor na njihove izazove. Na tim sastancima se biraju neke od prezentovanih prijedloga tema za daljnju realizaciju te se od uplaćenih članirana zapravo angažuju istraživači koji će raditi na navedenim istraživanjima, odnosno finansiraju potrebna istraživanja.
3. Možete li podijeliti svoja iskustva u radu na međunarodnim projektima i kako su ta iskustva utjecala na vašu karijeru?
Međunarodni projekti su prozor u svijet. Kroz međunarodne projekte sam imala priliku upoznati vrhunske stručnjake iz oblasti koja me zanima, razmijeniti ideje sa ljudima iz čitavog svijeta, te pokazati kolegama iz drugih država čime se bavim i šta je fokus mog istraživanja, što je rezultiralo novim međunarodnim aplikacijama za projekte. Ono što je zajedničko za svaku moju međunarodnu posjetu, bilo putem međunarodnog projekta ili nekog od programa mobilnosti jeste da sam se vratila kući sa pregršt novih ideja i motivacija za daljnji rad. Svako umrežavanje sa istraživačima (ovdje moram naglasiti da je pored međunarodnih umrežavanja bitno i da se umrežavamo i na lokalnom nivou također) mi je donijelo jedno novo iskustvo i iz svakog razgovora sam neminovno naučila barem jednu novu stvar koju sam mogla primjeniti da poboljšam ili svoj rad ili pristup sa studentima, ili općenito organizaciju.
4. Vaša istraživanja često povezuju nauku i praktične primjene. Kako možemo motivirati mlade istraživače u BiH da razvijaju projekte koji imaju značajan utjecaj na industriju i društvo?
Većina istraživanja se može primjeniti na industriju i iskoristiti da se poboljšaju procesi u njoj, pitanje je samo koliko su ta istraživanja zaista i primjenjena. Vjerujem da bi fondovi za naučno-istraživačke projekte koji imaju uslov da postoji industrijski partner u projektu uradili dosta na sprezi istraživanja i industrije, te bi se samim tim projekti koji se svakako razvijaju dobili i tu komponentu stvarnog uticaja i primjene na industriju i društvo.
5. Prema vašem mišljenju, kako Akademski imenik može pomoći u jačanju vidljivosti istraživača u BiH, posebno u tehničkim naukama?
Akademski imenik je vrhunska incijativa pokrenuta upravo od naših kolegica i kolega koji su sticajem prilika završili veći dio svog usavršavanja izvan naše države i sami su željeli da se umreže sa istraživačima u našoj državi koji djeluju u istim oblastima kao i oni. Upravo to je snaga akademskog imenika, jer je napravljen tako da najefikasnije i najbrže odgovori i pomogne istraživačima u BiH koji žele da se umrežavaju sa ostalim istraživačima, kako u BiH tako i izvan naše države, a jačanje vidljivosti se rješava isključivo zajedničkim projektima i istraživanjima koji nastanu kao rezultat pomenutog umrežavanja.
