ANNT čalanica Amina Seferagić na STEM Youth Camp 2022 održat će predavanje i soft skills radionicu. Amina nam iz Belgije priča svoju karijernu priču i poziva vas da se prijavite na SYC 2022 https://www.annt.ba/bs/article/89/stem-youth-camp-syc-2022
“Ja sam postdoktorski istraživač u oblasti bežičnih mreža pri Internet and Data Science Laboratory na institutu za razvoj i istraživanje nano- i digitalnih tehnologija „imec“ i na Univerzitetu u Gentu u Belgiji. Mi se bavimo modeliranjem, evaluacijom i optimizacijom bežičnih mreža što uključuje sve mreže od mobilnih (5G/6G), preko Wi-Fi kojih ima mnogo varijanti, bluetooth i dalekodometnih mreža kao što su LoRaWAN i Sigfox, do satelitskih komunikacija. Kolege i ja se bavimo sa 2 aspekta komunikacije: fizički (radiovalovi određene frekvencije i određenog kodiranja koje emituju antene, kako da se frekvencije što efikasnije mijenjaju, kako da se bitovi pretvore u radio-signal, kako da se maksimum bitova enkodira, kako da se kreira signal sa što manje smetnji i što manje podložan smetnjama i sl.) i podatkovni koji definira kontrolu pristupa mediju-u ovom slučaju medij je zrak.
Ja radim na ovom sloju sto podrazumijeva kreiranje algoritama za efikasan pristup mediju (transmisije koje se dese na istoj frekvenciji istovremeno dolaze u koliziju i podaci se gube) sto je posebno izazovno u velikim mrežama sa hiljadama čvorova kao što su senzorske mreže u internetu stvari (IoT). Vecinu radnog dana provodim uz računar gdje modeliram mreže, kodiram protokole i algoritme za optimizaciju. Kada u simulatoru ili emulatoru postignem željenu performansu mreže, onda testiram mrežu na stvarnim senzorskim čvorovima u test centru, a onda, ukoliko je takav zahtjev, i na terenu. Trenutno radimo verifikaciju novog sistema koji smo razvili za multimodalnu komunikaciju među plovilima što će omogućiti aplikacijama na plovilima da koriste sve mrežne interfejse simultano, a što će dosta povećati brzinu prenosa podataka, pa ću većinu narednih dana provesti u luci u Antwerpenu na brodovima.
Iz BiH je moguće raditi istraživanje mreža, no prema mojim saznanjima to je moguće samo na univerzitetima (plaćeno). Ukoliko postoje entuzijasti koji bi voljeli koristiti test centre, mogu dobiti remote pristup i dobiti kontrolu nad uređajima s računara od kuće, besplatno.
Programiranje je osnovna vještina potrebna za ovaj posao. Svakako, to podrazumijeva više programskih jezika i alata, razumijevanje operativnih sistema jer rješenja koja razvijamo trebaju raditi na svim operativnim sistemima za koje se razvijaju. Potrebno je svakako i razumijevanje koncepata računarskih mreža, sposobnost obrade velikih setova podataka, kritičko razmisljanje i analiza podataka kako bi se ekstrapolirali valjani zaključci iz setova podataka.
Moja karijera iz ove tačke može ići u dva pravca: akademska ili industrijska. Akademska karijera bi značila uključivanje u nastavu na fakultetu u većoj mjeri i supervizija više studenata na završnim radovima (master i PhD), trenutno je moje uključenje u nastavu do 10% radnog vremena. Ovo bi mi omogućilo da sama dizajniram buduće istraživačke projekte i istražujem ono što mene lično zanima. Industrijska karijera može ići u više pravaca: programiranje, devops, embedded sistemi, telekomunikacije, data science.
Završila sam Prvu gimnaziju u Sarajevu. Razmatrala sam Primijenjenu matematiku na PMF UNSA i Automatiku i elektroniku na ETF UNSA, što sam na kraju i odabrala. Moja srednjoškolska ljubav prema matematici i dalje postoji I pomalo mi je još žao što nisam isključivo matematičar, iako moj trenutni posao uključuje nešto matematike (vjerovatnoću, statistiku, transformacije, …). Odabrala sam ETF jer sam u to doba smatrala da su karijerne prilike u BiH bolje za inženjere, nisam planirala raditi doktorat niti ići iz države. Ono što nisam razumjela je da je primijenjena matematika itekako primjenjiva pogotovo u inženjerstvu, mislim da su karijerne prilike dobre i za matematičare danas jer oni mogu raditi u poljima umjetne inteligencije, što se tipično veže za softver inženjere.
Profesor s fakulteta mi je preporučio da se prijavim na konkurs za PhD što sam I učinila. To je jedina aplikacija za PhD koju sam poslala na petoj godini studija, još nisam bila diplomirala. Obzirom da sam studirala Automatiku i elektroniku, mislila sam da su mi šanse vrlo male da dobijem ovu poziciju (za koju je relevantnije računarstvo i informatika, i telekomunikacije). Iskreno, nisam uložila mnogo truda. Sve što je bilo potrebno je CV I motivaciono pismo, I par pisama preporuke. Selekcijski proces je imao 3 koraka: Prvi filter na osnovu priloženih dokumenata, drugi filter na osnovu netehničnog intervjua s profesorom gdje se okvirno priča o iskustvima i očevivanjima, ambicijama i sl. I posljednji filter je tehnički intervju sa 2 profesora. Bila sam uvjerena da mi neće ponuditi poziciju, no prevarila sam se očito. Mislim da su mene izabrali jer sam dosta multidisciplinarnih projekata radila na fakultetu i jer sam svako ljeto radila praksu (također različite). Mislim da je to dalo sliku da se dobro snalazim sa nepoznanicama, što je ključno za posao istraživača. PhD pozicija je plaćena, plata je malo viša od početne plate inženjera. Imala sam 13.5 plata (12 plata za svaki mjesec, bonus u iznosu jedne plate u junu za ljetni odmor, I drugi bonus u iznosu od pola plate za zimski odmor). Plaćala sam školarinu svake godine. IDLab plaća sve kotizacije za konferencije, putne troškove, troškove objavljivanja radova, kupnju opremu i sl.
Mislim da je važno da ne “studirate isključivo”. Svako danas završi fakultet. Ono što radite za vrijeme studija mnogo više znači u ovakvim, a i drugim, aplikacijama. Koliko ste bili proaktivni, govori o vašoj radoznalosti. Mislim da biste trebali birati izazovne i zanimljive projekte na fakultetu, sve ih navesti u CV i dobro dokumentirati u slučaju da to poslije neko bude želio pogledati te raditi vannastavne projekte/prakse.”
